Nemoguće je definirati koliko vlage nastane u jednom stanu. Vazduh može da prima vlagu u sebe sve dok ne bude istom zasićen. Koju količinu vodene pare će da primi, zavisi od njegove temperature, tako na 0°C vazduh može da primi 6,13 mbara dok na 30°C ima vrijednost 42,29 mbara što je za sedam puta više.

Iz ovoga proizilazi, da ukoliko se vazduh hladi on nema mogućnost da u sebi zadrži istu količinu vlage, tako da u jednom momentu dolazi do izdvajanja vlage iz njega u vidu finih kapljica koja se izdvaja na najhladnijim predmetima u vidu rose, te se ova temperatura naziva tačka rose.

S obzirom da su staklene površine najtanja mjesta na kućnoj fasadi, to su i najčešće površine sa najnižom temperaturom, to je razlog da se vlaga najprije pojavljuje na njima. Do pojave kondezacije na staklu sa unurtrašnje strane može doći i ako je povećana vlaga u prostoru usljed nekontrolisanog isparavanja kod kuhanja, vlage u zidovima,povecanog broja saksija sa cvijećem i eventualno povećanog broja ljudi.

Ovi problemi se rješavaju dodatnim zagrijavanjem vazduha ili povremenim provjetravanjem, otvaranjem prozora na kipu nakratko. Na taj način je obezbijedjen zdrav vazduh i otežana kondenzacija na unutrašnjoj strani stakla. Upotrebom izo-stakla sa malim koeficijentom prolaza toplote kroz staklo k=1.1W/m2K (koje je na zapadu obavezujuće za novougradjeni prozor), do kondenzacije će doći pri vrlo niskim temperaturama vani, što opet zavisi od vlažnosti vazduha u prostoriji. Količina vlage u prostoriji se smanjuje provjetravanjem prostorija. Broj izmjena vazduha u stanu treba da je takav, da se za vrijeme od jednog sata vazduh u stanu zamijeni do dva puta. Ovakva izmjena će obezbijediti odgovarajuću mikroklimu u stanu kako ne bi došlo do povećane koncentracije CO i CO2.

Zamjenom vazduha u prostoriji smanjili smo mogućnost pojave rose s obzirom da je vazduh koji je u stan ušao izvana siromašniji vlagom i može da primi dodatnu količinu vlage u sebe. Problemi sa vlagom posebno su izraženi u stanovima koji na zidovima imaju plastične fasade koje su paronepropusne čime je onemogućeno tzv. disanje zidova.